1 - Nekontinuitet: Uspešan trening pasa zahteva
predvidljivost. Naime, pseća sposobnost da shvate koncept uzroka i posledice je kamen temeljac svake dresure. Pritom psi asociraju događaje sa ishodom samo ukoliko je taj ishod konstantan. Ova ideja o važnosti kontinuiteta uzroka i posledice se mora držati na umu u toku celokupne dresure.
Dakle vaš pas će postići najbolje rezultate u sistemu u kojem jedne te iste akcije daju jedne te iste rezultate. Često vlasnici pasa ne uspevaju da budu konstantni u potpunosti. U psećem umu ove rupe u konstantnosti proizvode osećaj nasumičnosti i otežavaju vašem ljubimcu da asocira određena ponašanja sa određenim rezultatom - čime gubite iz ruke ključ za uspešnu dresuru. Pas će briljirati kada nauči da se stvari dešavaju sa određenim razlogom. Svaka eventualna iznenađenja i odstupanja potkopavaju ceo proces dresure.
Uspešan trener je onaj koji se pridržava kontinuiteta i ne odstupa od ustanovljenog kursa uzroka i posledice.
2 - Nestrpljenje: Proces dresure pasa može sa sobom doneti velike frustracije neiskusnom treneru. Često se dešava da koncepti za koji očekujemo da će ih psi shvatiti veoma brzo izmiču njihovom poimanju, i to može da traje i traje.
Živimo u svetu koji je u mnogo čemu fokusiran na trenutne rezultate. Naučili smo da očekujemo da posle naših akcija u većini slučajeva slede brze i predvidljive reakcije. Dresura pasa je u suprotnosti sa ovim društvenim trendom, treniranje je dugačak proces koji zahteva dosta strpljenja od strane trenera.
Rezultat nestrpljenja je nepredvidivost od strane vlasnika, koji će često iznenada da obustavi sesiju, ili će da batali dobru tehniku u nadi da će naći prečicu do željenog rezultata. Strpljenje je zaista vrlina, u slučaju vlasnika koji želi da trenira svog psa.
Uspešan trener je onaj koji razvije strpljivo gledište na celokupan proces treniranja psa.
3 - Tretiranje psa kao subjekta umesto kao partnera: Dresura pasa zahteva dva učesnika: psa i njegovog vlasnika. Na žalost, vlasnik često gleda na proces dresure kao na nešto u čemu se radi isključivo o njemu, vlasniku. Često vlasnici mozgaju nad svojim tehnikama, opremi i strategijama, bez pravog razmatranja njihovog partnera, psa.
Kada vlasnik pristupi svom psu kao prostom subjektu za eksperimentisanje, on gubi pojam o tome šta psa čini jedinstvenim i narušava veoma važan pas-vlasnik odnos. Dresura postaje dosadni zadatak, umesto aktivnosti u kojoj se uživa.
Psi su dovoljno intuitivni da se našteluju prema stavu svog trenera, i manje su raspoloženi za učenje kada su tretirani kao subjekat umesto kao potpuno živo biće. Vlasnici koji nisu u stanju da uoče identitet svog psa, takođe nisu u stanju ni da uoče suptilne tragove koji bi pomogli u prilagođavanju tehnika dresure.
Uspešan trener je onaj koji prilikom dresure tretira svog psa kao pravog partnera.
Izbegavanjem ova tri česta razloga neuspeha, veće su šanse da će vlasnik psa implementovati tehniku dresure koja daje rezultate. Pritom će sama dresura biti prijatnije iskustvo i za vlasnika i za psa, dajući im priliku da izgrade bolji odnos. Bez obzira na tehniku dresure koju koristite, rezultat će biti očigledno bolji ukoliko izbegavate nekonstantnost, nestrpljenje i tretiranje psa kao subjekta.
Članak preveden i prepričan sa www.i-love-dogs.com